Doslovan prid. (odr. –vni) koji je od slova do slova vjerno pročitan, prenesen ili protumačen, od riječi do riječi; bukvalan, opr. prenesen
Relativno nova znanstvena disciplina koja proučava fenomen prevođenja naziva se traduktologija, znanost o prevođenju (njemački Übersetzungswissenschaft, engleski translatology, francuski translatologie, španjolski traductologia). O djelatnosti prevođenja po prvi put u povijesti raspravljaju Ciceron i Horacije (1. st. pr. Kr.). Temelje znanosti o prevođenju dao je James S. Holmes: The Name and Nature of Translation Studies (1972.).
Kroz cijelu povijest prevođenja provukla su se dva osnovna pristupa u međusobnomu komunikativnom odnosu – doslovni prijevod nasuprot slobodnom prijevodu, prijevod „riječ po riječ“ nasuprot prijevodu „smisao-za smisao“, prijevod usmjeren na izvorni tekst nasuprot prijevodu usmjerenom na ciljni jezik.
Doslovni prijevod, također poznat i kao izravan prijevod, prenosi tekst iz jednog jezika u drugi, „riječ po riječ“ (lat. „verbum pro verbo“), a ne prenosi smisao izvornika. Doslovan engleski prijevod njemačke riječi „Kindergarten“ (vrtić) bio bi „children garden“ (dječji vrt), a izraz se odnosi na školsku godinu između predškolske dobi i prvog razreda. Doslovni prijevodi u kojem su pojedine komponente unutar riječi ili spojeva prevedene tako da čine novu leksičku tvorevinu u ciljnom jeziku nazivaju se kalkovi, npr. „beer garden“ uzet iz njemačkog jezika „Biergarten“.
Doslovni prijevod idioma izvor je mnogih prevoditeljskih šala. Sljedeći primjer često se prepričava kao dobar primjer lošeg strojnog prevođenja: kada se rečenica „The spirit is strong, but the flesh is weak“ – „Duh je jak, ali tijelo je slabo“ prevede na ruski jezik, a zatim ponovno u engleski, rezultat će biti „The vodka is good, but the meat is rotten“ – „Votka je dobra, ali meso je trulo.“ Iako prepričavana kao zabavna priča, ona upućuje na činjenično stvarne pogreške strojnog prevođenja. Doslovni prijevod isto tako može biti prijevod koji predstavlja baš točno i precizno značenje originalnog teksta, ali ne pokušava prenijeti stil, ljepotu i duh jezika.
Hrvatski prevoditelj, književni kritičar i urednik Zlatko Crnković, o doslovnim je prijevodima rekao:
„U prevodilaštvu uvijek postoji dilema točnost ili ljepota prijevoda. Ja sam uvijek bio za ovo drugo, da prijevod bude tečan i lijep. U prijevodu nema i ne može biti apsolutne točnosti. Jedna riječ u engleskom jeziku, na primjer, pokriva više značenja nego ekvivalent u hrvatskom. Početnici prevode doslovno od riječi do riječi, a tako se čak gubi i smisao. Moj je princip da treba slobodnije prevoditi. To je blisko francuskoj školi jer u Francuskoj se čak ne kaže da je knjiga prevedena, već da je adaptirana.“ (Važnije je lijep nego doslovan prijevod, Slobodna Dalmacija, 2011.)
Ukoliko ne želite da „filed squid“ postane – arhivirana lignja, „farinaceous dishes“ – brašnjava jela, „cold Sea Fruit Saled“ – voćna salata prelivena hladnim more, grad Novi Sad – New Now ili Subotica – Little Saturday, doslovne bi prijevode trebalo izbjegavati pod svaku cijenu.
Prevoditelji i sudski tumači – Zaprešić, Ante Starčevića 11, Pavuna d.o.o.