Ovih dana odlazim spavati kasnije, a ustajem ranije no što je to meni uobičajeno. Pritišće me nemogući rok koji mi je zadao moj najdraži klijent (“najdraži” je onaj koji dolazi s nemogućim rokovima i koji se potom čudi: “Ne stignete to prevesti? Pa kako? Radi se samo o par stranica teksta!”). Taj isti klijent ponekad ne razumije da na jednoj stranici mogu biti dvije kartice teksta što je ukupno 3 600 znakova, a ukoliko se radi o prijevodu stručnog teksta – za takav prijevod može mi trebati i po nekoliko sati.  Ovaj put moja je misija prevesti 32 kartice teksta za četiri dana, što znači da moram prevoditi po 8 kartica dnevno. Nije nemoguća, no moja me pretjerana pedantnost tjera da svaku riječ u prijevodu provjerim po sto puta: jesam li u duhu jezika preveo tu floskulu, je li sve rečeno kao što je mišljeno, jesu li svi odlomci na broju? Na početku moje prevoditeljske priče dogodila mi se takva početnička blamaža koja me naučila važnoj lekciji – sam sebe provjeri nekoliko puta! Naime, jedna poznata i priznata prevoditeljska agencija pružila mi je šansu honorarnog prevođenja  koju sam zabrljao predavši prevedeni tekst u kojem je nedostajao cijeli odlomak. Neprospavana noć prije, dvije-tri pive previše na tekmi s dečkima i moje prevođenje otišlo je k vragu. Ali naučio sam važnu lekciju - ukoliko želim karijeru prevoditelja, neprospavane noći dolaze u obzir samo ukoliko je u pitanju prevođenje. Prevoditelji su inače noćne ptice, pa tako i sam opravdavam ovu tvrdnju. Znate li kada je najdivnije prevoditi? Kada noć duboko zagrize u jutro. Upravo je savršeno mirno, telefoni ne zvone, mailovi ne stižu, ne postoji ništa što bi mi odvuklo pažnju i u potpunosti se mogu posvetiti tekstu koji prevodim.

Najdivniji je osjećaj kada oko četiri – pet ujutro, kada mi tolike šalice kave umrtve svaki osjećaj umora, no ukočenost tijela alarmantno  pokazuje da sam još jednom prekršio sve zakone dobrog ponašanja prema istome, stavljam točku u zadnjoj rečenici, prelazim pogledom preko nje i mišom kliknem na Spremi. Ekstaza. Jutro je pametnije pa ću nakon nekoliko sati sna još jednom pročitati prijevod i unijeti zadnje promjene.

Ujutro, prvo što činim – palim računalo, kuham kavu, a zatim otvaram blogove svojih kolega u inozemstvu kako bih vidio što je novog kod njih. Redovito čitam prevoditeljske blogove jer samo „braća po prevođenju“ mogu suosjećati s bolovima u leđima nakon višesatnog, višednevnog i višegodišnjeg prevođenja…

 Donosim nekoliko preporuka:

yndigo, translation: insights and incites http://www.yndigotranslations.com/blog

http://transubstantiation.wordpress.com transubstantiation

Translator’s Musings http://translatorsmusings.blogspot.com

Translating is an Art http://pbtranslations.wordpress.com/

http://www.anothertranslator.eu/blog (Not Just) Another Translator

http://blog.imtranslator.com IMTRANSLATOR BLOG (translate your mind…)

 I na kraju, meni najdraži:

http://translatorfun.com Translator Fun

Kada vidite crteže koji na karikaturan način prikazuju svakodnevicu prevoditelja, vidjet ćete koliko smo smiješni i dragi – MI– prevoditelji!

Do sljedećeg prevođenja,

                                                                                       Vaš prevoditelj