St. Martinstag je dobio ime po Sv. Martinu od Toursa koji je postao redovnik. Katolička crkva proglasila ga je svetcem nakon što je prepolovio svoj plašt kako bi ga podijelio s prosjakom tijekom snježne oluje.
U mnogim dijelovima Njemačke tradicija je da djeca sudjeluju u malim procesijama noseći papirnate lampione u spomen na Svetog Martina. 10. studenog djeca (Kinder) također idu od vrata do vrata (Tür zu Tür) kako bi pokazala svoje lampione i vještine pjevanja. Svoje male lampione izrađuju u školi ili u vrtiću, a zatim se okupljaju na ulicama kako bi pjevali pjesme o dobrom starom Martinu i njegovoj lanterni. Često cijelu povorku vodi muškarac s dugim crvenim ogrtačem prerušen u Svetog Martina. Iako je ovo katolički praznik, u posljednjih nekoliko godina povorka je lampiona postala popularna čak i u protestanskim djelovima Njemačke. Iz tog je razloga ovaj dan poznat, ne samo kao Martinstag nego kao i Laternenlaufen ili Laternentag (Dan lampiona).
Osim paljenja lampiona, tu je i običaj jedenja guske s crvenim kupusom i knedlima. 11. studenog također počinje adventski post, pa je ovo posljednja prilika za gozbu prije posta do Božića.

Riječi jedne od  pjesama koje se pjevaju na ovaj dan glase ovako:

Laterne, Laterne

Sonne, Mond und Sterne

Brenne auf mein Licht, brenne auf mein Licht

Aber nur meine liebe Laterne nicht!

Naime, tradicionalni su lampioni bili izrađeni od papira, a unutra je gorjela mala svjećica koja je lako mogla zapaliti papirnati lampion. Ovih dana postoje sigurnije alternative, poput malih lampica na baterije ili čak otmjenih na štapu koje u sebi imaju pulsirajuće lampice u boji.

MartinsTag u Pavuni obilježavamo izradom tradicionalnih papirnatih lampiona.