Jezične vještine teško je izmjeriti.

Postoji prirođeni subjektivitet u analizi jezika nekog učenika ili govornika i njihovih jezičnih vještina. Jezici su doslovno beskonačan i neprebrojiv broj rečenica koje se mogu proizvesti od skupa riječi. Osim toga, svaka riječ može imati različito značenje, ton izgovora može varirati i doslovno je tisuće drugih faktora koji otežavaju stvar.

Nakon svega, tečnost komunikacije, samopouzdanje, izgovor i naglasak, te „tko zna koji još dodatni faktor“ uključen je analizu kako netko dobro govori neki jezik.

Jedno od područja koje se prilično dobro može mjeriti je vokabular. Čak i unutar vokabulara, postoji pasivni vokabular i aktivni rječnik. Možete li samo prepoznati riječ i dati joj neko značenje ili možete stvarno sami proizvesti značenje riječi?

Ovo pak zahtijeva različite razine vokabulara i upoznatost s nekim jezikom.

Dakle, koliko je riječi potrebno da bismo dobro znali neki jezik?

Uobičajeno pravilo – za opće razgovore, osobi je dovoljno 3 000 riječi kako bi mogla početi učiti kroz kontekst – čitajući blogove, novine i slično.

Naravno, ovo pravilo varira od jezika do jezika i od teme do teme. Ako svakodnevno učite po 10 novih riječi, moći ćete čitati cijele novine na novom jeziku nakon godinu dana.  No ovakav način učenja mora dolaziti s drugim komponentama učenja jezika: slušanjem, govorom i pisanjem.

I za kraj – najvažnija stvar prilikom popunjavanja vokabulara jezika koji učimo  – je izabrati učenje jezika koji Vam je uhu ugodan i koji Vam se sviđa.

Nema smisla bivati obeshrabren učenjem jezika, samo zato što ne možete dokučiti značenje riječi antiestablishmentarianism na njemačkom jeziku.