Ovaj blog dio je knjige Make me German, autora Adama Fletchera

Faza 1 – nemoj učiti njemački

Dragi dnevniče, pogodi tko se preselio u Njemačku? Ja! Da, ludo, zar ne? To je sjajna avantura. Berlin je upravo nevjerojatan. Rođen sam živjeti ovdje. Osjećam to u duši. (…) Tako mi je drago što sam otišao iz svoje domovine. Dosadno. To je mjesto gušilo moju kreativnost. Svatko bi trebao putovati više. U svakom slučaju, jedini problem ovdje je taj što ljudi govore njemački. Tako ga je teško razumjeti. Ne mogu naučiti taj jezik. Jeste li vidjeli što je Mark Twain rekao o groznom njemačkom jeziku? On je rekao da je to najteži jezik na svijetu. Nemam vremena za to. Imam puno posla oko pripreme emisije koja će se uskoro emitirati. I vjerojatno je lakše naučiti kineski nego glupi njemački. Na njemačkom jeziku imaju čak i ovu stvar s rodovima. Der, Die, Das. Potpuno ludo. Ionako neću ostati dugo. Tek nekoliko mjeseci. Stoga nema potrebe da učim njemački.

Faza 2 – nemoj učiti njemački

Dragi dnevničke, prošla je već godina? Unglaublich. Vidiš kako sam upotrijebio riječ Unglaublich? Možeš ju dobiti besplatno, Bitte schön. Ne mogu vjerovati da sam ostao još cijelu godinu. Bilo je divlje. Volim Njemačku. Pogotovo pivo. Mislim da ću živjeti ovdje zauvijek. Ali još uvijek nisam počeo učiti njemački. Mislim, već znam dosta. Osnovne stvari. U pekari, na primjer, mislim Die Bäckerei. U svakom slučaju, otići ću uskoro, siguran sam. Još nekoliko mjeseci, stvarno ne trebam njemački. Na poslu ionako koristim engleski. Kada radim. Imam dosta njemačkih prijatelja. U stvari – svi moji prijatelji su Nijemci. Možemo čak razmijeniti i nekoliko riječi na njemačkom, manchmal.

Faza 3 – nemoj učiti njemački

Dragi dnevniče, dvije godine? Unglaublich. Vidiš kako sam ponovno koristio ovu riječ. Možeš ju zadržati besplatno, Bitte schon. Ne mogu vjerovati da sam ostao dvije godine. Bilo je ludo. Ali još uvijek nisam naučio njemački. Na poslu koristim engleski. Ionako ću uskoro otići. Sviđa mi se ovdje, ali previše je pridošlica. Auslenderi se čak i ne žele uklopiti. Da, stvarno ne trebam znati njemački. Mislim, pokušao sam. Ali svaki put kada s nekim počnem pričati na njemačkom, on mi odgovori na engleskom. S njima je gotovo nemoguće govoriti njemački, svi samo žele vježbati svoj engleski sa mnom. Možda bih se mogao pretvarati da sam Rus.

Faza 4 – nemoj učiti njemački

Tri godine. Ziemlich Verrückt! Vidite kako sam rekao zemlich Verrückt? Ja, ovo je također total kostenlos, bitte sehr. Ne mogu vjerovati da sam ostao tri godine. Da nisam uploadao 8201 fotografija svojih partijanja, možda ih se ne bi niti sjećao. Bilo je uistinu ludo. Sada razmišljam o pokretanju svog posla. Pomalo sam umoran od te cijele umjetničke scene. Ili mogu otvoriti neki restoran, nešto s kolačima. Ne znam. Postoje mnoge opcije. Možda i neću ostati još dugo, ali sada razmišljam da upišem neki tečaj. Počinjem u ponedjeljak.

Faza 5 – erste Deutsch Unterricht

Wow, bilo je odlično. Iznenadio sam sam sebe koliko puno već znam. Pretpostavljam da sam to pokupio tijekom svih tih godina života ovdje. Tečaj je bio dobar, instruktor nije govorio engleske riječi, odmah od erste Klasse. Bin beeindruckt! Dakle, prvi sat je bio prilično jednostavan, ime i prezime, dob, i sve to. Jedva čekam sutrašnji sat. Volim Sprachen lernen! Ich bin ein Berliner!

Faza 6 – Gramatika

Mrzim jezike. Mrzim strance. Mrzim život. Ali najviše mrzim njemački. Tečaj je ok, ja sam jedan od najgorih studenata, što može biti super peinlich. Pokušavam napraviti Hausaufgabe za ujutro. U svakom slučaju, učenje Vokabelna bilo je zabavno, ali sada slijedi gramatika. Ako još jednom čujem riječi Akkkusativ i Dativ mislim da ću udariti nekoga u Dem Kopf. Mislim da ću danas propustiti sat. Imam glavobolju. Sutra ću se ponovno vratiti.

Faza 7 – jezik nema zemlju

Dragi dnevniče, nisam se vratio na tečaj. Zaredale su se glavobolje. Ali ono što je dobro , imam knjigu i CD i mogu sam učiti kod kuće. Počet ću od sutra i razgovorno govoriti za 6 mjeseci.

Faza 8 – Endlich FlieSSend

Heute habe ich endlich mit Englisch Sprechen stopped aufgehört. Egal, wer mit mir redet, jetzt antworte ich nur auf Deutsch. Ist peinlich, ich hasse es, niemand kann ein interessant Gesprach mit mir habe, weil ich wie ein Kind mit zwei Jahre rede, aber egal, ich muss das machen. Da gibt keine shortcuts Abkürzung, keine mehr excuses Entschuldingungen. Ich mochte hier bleiben. Ich mochte Deutsch sprechen. Ich mochte mit dir Familie von meine Partner sprechen. Es wird nicht einfach sein. Aber, enough genug ist genug.

Izvor

Njemački bez muke uči u PAVUNI – Zagreb / Zaprešić / online!