ZAŠTO NE BISMO TREBALI KORISTITI STROJNO PREVOĐENJE?
Strojno prevođenje je specijalno napravljen računarski softver sa ciljem prevođenja teksta s jednog jezika na drugi.
Korištenjem softvera za strojno prevođenje, vršimo zamjenu riječi jednog jezika riječima drugog jezika. Također, moguće je pokušati složenije prijevode, što dopušta bolje rukovanje razlikama u lingvističkoj tipologiji, prepoznavanje fraza, prevođenje idioma, kao i izoliranje anomalija.
Kako bismo pravilno odradili prijevod nekog teksta, značenje teksta na originalnom tj. izvornom jeziku mora u potpunosti biti preslikano na drugi jezik na koji se prevodi.
Iako se ponekad čini da korištenjem strojnog prevođenja ubrzavate ovaj proces i pojednostavljujete ga, još uvijek ni jedan softver nije u mogućnosti zamijeniti prevoditelja, što predstavlja jedan od glavnih razloga zašto još uvijek postoje agencije za prevođenje.
Postoji nekoliko osnovnih problema zbog kojih strojno prevođenje nije općenito usvojeno kao najadekvatniji način prevođenja, a to su:
– svi programi rade na razini rečenice tako da se softver za strojno prevođenje često fokusira na rečenicu žrtvujući značenje cjelokupnog teksta te nerijetko gubi kontekst u kome se piše ili govori;
– strojevi još uvijek nisu uspjeli shvatiti svu kompleksnost procesa prevođenja tako da je prijevod često neprecizan i neprikladan, a ponekad može djelovati čak i smiješno;
– kompleksnije strukture nemoguće je prevesti.
Strojno prevođenje preteča je računalne lingvistike. Prve korake u ovoj domeni napravio je Warren Weaver 1955. godine. Prvi veliki projekt na ovom polju, počela je vlada SAD-a i njegov cilj je bio prevođenje priručnika ruskog vojnog zrakoplovstva. Jedno desetljeće kasnije, Savjetodavni komitet za automatsko procesuiranje jezika na zahtjev američke vlade, radi analizu dostignuća na polju strojnog prevođenja i nezadovoljan rezultatima odlučuje obustaviti sva dalja istraživanja. U SAD istraživanja će se ponovo obnoviti tek početkom osamdesetih. U međuvremenu, istraživanja i izrada komercijalnih aplikacije su se dalje nastavila u Europi, a poslije 1970-ih i u Japanu.
Što znači da, ako pogledamo kroz povijest strojnog prevođenja, kako se razvijala sama ideja pa sve do današnjih dana, shvatit ćemo da je strojno prevođenje još u razvoju i da je još uvijek nemoguće dobiti precizne prijevode bez živog prevoditelja.
Softveri i aplikacije za strojno prevođenje mogu služiti kao ispomoć u prijevodu, ali da biste dobili točne, precizne i korektne prijevode, ipak bi najbolje rješenje bilo angažirati prevoditelja ili agenciju za prevođenje.
Za svaku je prevoditeljsku agenciju bitno da ide ukorak s vremenom, prati razvoj strojnog prevođenja te da je uvijek spremna osigurati najbolje uvjete za svoje klijente. Zato je od iznimne važnosti da agencija uvijek surađuje s najboljim prevoditeljima svih svjetskih jezika, jer ipak ni jedan softver za strojno prevođenje još uvijek ne može kvalitetno i precizno zamijeniti živog prevoditelja, a agencije su tu da klijentima osiguraju samo najkvalitetnije.
Naposljetku, mrvice koje bismo izgubili u prijevodu stvaraju puteve u dvorištima kultura ljudi. Ako te mrvice nestanu, niti mi nećemo moći pronaći pravi put u prevođenju te bismo mogli izgubiti doticaj s raznim specifičnostima koje svaka kultura ima. Ne postoji stroj koji bi mogao dostojno zamijeniti prevoditelja, barem ne još, jer čovjek mora poznavati kulturu i duh jezika s kojeg i na koji prevodi, a to strojevi još nisu u mogućnosti činiti.