Zajednički europski referentni okvir za jezike - CEFRL ili CEF (eng. Common European Framework of Reference for Languages) - dokument je Vijeća Europe nastao u suradnji s uglednim europskim jezičnim institucijama. Prvi put objavljen 2001., ovaj dokument opisuje jezičnu kompetenciju na šest razina. Glavni cilj ovog dokumenta je, na objektivan način, opisati znanje učenika stranog jezika diljem Europe te održati visoke kriterije u poučavanju stranih jezika.
Ovaj dokument objavljen je na hrvatskom jeziku 2005. godine pod nazivom 'Zajednički europski referentni okvir za jezike — učenje, poučavanje i vrednovanje'. Unutar dokumenta nalazi se i Europska jezična mapa - mapa koja pomaže zabilježiti učenje i napredak stranog jezika. Europska jezična mapa sastoji se od tri dijela. Prvi dio je jezična putovnica (Europass) koja svom vlasniku/ici omogućuje bilježenje i opisivanje vlastitih jezičnih vještina u skladu sa zajedničkim smjernicama. Drugi dio jezične mape je detaljna jezična biografija koja služi za opisivanje osobnih iskustava sa svakim od stranih jezika koje uči ili je učio. Treći dio mape je dosje koji sadrži primjerke vlastitih uradaka koji dokazuju jezične vještine i znanja.
Učenje stranih jezika jezični centar PAVUNA uskladio je sa Zajedničkim europskim referentnim okvirom za jezike i tečajeve stranih jezika dijeli na 6 razina.
KOMPETENTNO KORIŠTENJE JEZIKA
VRSNI
140 nastavnih sati
C.2.1 – 70
C.2.2 – 70
C2
Bez poteškoća razumije praktički sve što pročita ili čuje. Uspijeva sažeti informacije dobivene iz različitih pisanih ili usmenih izvora i dati smislena obrazloženja i pojašnjenja sadržaja. Spontano, vrlo tečno i točno se izražava, a kod složenijih činjenica naglašava fine razlike u značenju.
KOMPETENTNO KORIŠTENJE JEZIKA
NAPREDNI
280 nastavnih sati
C.1.1 – 70
C.1.2 – 70
C.1.3 – 70
C.1.4 – 70
C1
Razumije široki spektar zahtjevnih i dužih tekstova i implicitna značenja. Izražava se spontano i tečno, a da pri tome nije primjetno da traži odgovarajuće riječi. U društvenom i profesionalnom okruženju ili tijekom obrazovanja ili studija, jezik koristi smisleno i fleksibilno. Jasno, strukturirano i detaljno se očituje o složenim činjenicama i pri tome se, na odgovarajući način, koristi različitim sredstvima za povezivanje sadržaja.
SAMOSTALNO KORIŠTENJE JEZIKA
PRIJELAZNI
140 nastavnih sati
B.2.1 - 70
B.2.2 - 70
B2
Razumije bit sadržaja složenih tekstova o konkretnim i apstraktnim temama. Razumije stručne rasprave iz svoje specijalizacije. Spontano i bez poteškoća se sporazumijeva tako da može voditi razgovor sa izvornim govornicima bez većih poteškoća s obje strane. Jasno se i detaljno očituje o širokom spektru tema, pojašnjava svoje stavove o aktualnom pitanju te navodi prednosti i nedostatke raznih mogućnosti.
SAMOSTALNO KORIŠTENJE JEZIKA
RAZVOJNI
280 nastavnih sati
B.1.1. – 70
B.1.2. -70
B.1.3. -70
B.1.4. -70
B1
Razumije glavne točke kada se govori standardnim jezikom i kada se radi o poznatim stvarima u vezi s poslom, školom, slobodnim vremenom itd. U stanju je svladati većinu situacija s kojima se susreće na putovanju na dotičnom jezičnom području. Jasno i smisleno se izražava o poznatim temama i područjima osobnog interesa. Izvještava o iskustvima i rezultatima, opisuje snove, nade i ciljeve, a o planovima i stavovima daje kratka obrazloženja i pojašnjenja.
ELEMENTARNO KORIŠTENJE JEZIKA
TEMELJNI
140 nastavnih sati
A.2.1. – 70
A.2.2. - 70
A2
Razumije rečenice i izraze koji se često koriste, a koji su povezani s područjima od neposrednog značenja (npr. informacije o osobi i obitelji, kupovina, posao, bliža okolina). Sporazumijeva se u jednostavnim, rutinskim situacijama u kojima se na jednostavan i izravan način razmjenjuju informacije o poznatim i uobičajenim stvarima. Jednostavno objašnjava svoje podrijetlo i obrazovanje, okolinu i stvari koje se odnose na neposredne potrebe.
ELEMENTARNO KORIŠTENJE JEZIKA
PRIPREMNI
140 nastavnih sati
A.1.1. – 70
A.1.2. -70
A1
Razumije i koristi poznate i svakodnevne izraze i jednostavne rečenice koje se odnose na zadovoljavanje konkretnih potreba. Zna predstaviti sebe i druge, a drugima postaviti osobna pitanja, primjerice gdje žive, koje ljude poznaju ili što imaju. Isto tako zna odgovoriti kada mu/joj se postave takva pitanja. Sporazumijeva se na jednostavan način, kada sugovornik ili sugovornica polako i jasno govore i kada su spremni pomoći.